Postovi

LJUBAV PREMA PRIRODI I ONOM ŠTO NAS OKRUŽUJE

Slika
LJUBAV PREMA PRIRODI I ONOM ŠTO NAS OKRUŽUJE
Ja sam Aleksa Marić i vodim vas u avanturu!
Tako bi trebalo da glasi uvodna rečenica novog promotivnog materijala u čijem snimanju sam nedavno učestvovao.Moje ime je i dalje Dragan Dervišević i pokušaću da vam objasnim o čemu se ovdje radi.
Doživi avanturu - je moto novootvorenog Centra za aktivnosti na otvorenom (Outdoor center).Centar je službeno registrovan i uskoro i zvanično počinje sa radom i čeka svoje prve polaznike. Idejni tvorac i osnivač Centra je Aleksa Marić iz Banja Luke, sertifikovani instruktor preživljavanja sa Bear Grylls Academy (jedini sa prostora bivše Jugoslavije), član Gorske službe spašavanja, član Foto-kluba Banja Luka, član Planinarskog društva, član krav maga kluba, pravnik, student Pravoslavnog bogoslovnog fakulteta, suprug, novopečeni otac, pasionirani zaljubljenik u prirodu, adrenalinski ovisnik, profesionalan i energičan.Uz Aleksu, tu je i ekipa ljudi koja mu pomaže da sve ide kao podmazano: planinarski vodiči, pl…

DEUTSCHLAND ÜBER ALLES

Slika
Mi mrzimo osvajače, bez razlike.Borili smo se i borimo se protiv njih sve do zadnjeg.Ponosni smo na svoju nepokornost i nepokorenost.Bune, ustanci, revolucije, štrajkovi, ratovi, atentati - sve nam je to bilo neophodno za održavanje slobode.Jer sloboda je za nas veća od života.Biti svoj na svom, svoj gospodar - to nam je ultimatum. Danas sami biramo pokornost i pokorenost, jer život je ipak važniji od slobode.Predajemo se sami svojim starim osvajačima: učimo njihov jezik, usvajamo njihove običaje, odbacujemo otadžbinu, preziremo nostalgiju, mijenjamo imena i prezimena zarad lakše intrgracije, žudimo za njihovim državljanstvom, propagiramo njihove zakone, pjevamo njihove himne, divimo se njihovoj istoriji, neustrašivim precima , njihovim osvajanjima i njihovom pokoravanju, njihovoj slobodi. Najveće bogatstvo jedne zemlje su njena kultura i ljudi.Danas se ne osvaja ognjem i mačem, danas se osvaja kulturom i blagostanjem.Ali i dalje  se osvaja obećanjem o boljem sutra.To nam je danas na…

Malo mene ... POMOZ BOG JUNACI!

S ponosom ću, za još par godina kad ostarim skroz i naučim baš lijepo da lažem a da mi to lijepo stoji, vašoj djeci da pričam o ovom našem proteklom ratu.Pričaću im o herojstvu pojedinaca, jedinstvu i solidarnosti svih nas u tim teškim vremenima.Pričaću im tada, vašoj djeci, kako je to bilo vrijeme čuda, vrijeme kovanja nove države i novog poretka, stvaranje nove istorije naših naroda, vrijeme istovremeno i lijepo i ružno, vrijeme ljubavi i vrijeme patnje, vrijeme života i vrijeme smrti. Pričaću im.Hoću!Stvarno je tako i bilo. Do tada, dok još nisam zaboravio, pričaću vama i mom djetetu šta je to rat - pogana i prljava rabota koja ljude pretvara u zvijeri, izvlačeći ono najgore iz njih.Podsjetiću vas na otimače i otimačine, krađe i kradljivce, ratne profitere i ratno profiterstvo.Ne zaboravite ni priče o kukavičluku, „herojstvima“ uz rakijski kotao; lažna ratna ranjavanja i lažne borce i invalidnine; o švercu oružjem i naftom usred ratnog vihora; bježanje od vojske i iz države najvećih…

MOJ GRAD

Malo mene nije na odmet ...
MOJ GRAD
Nekad je to bio lijep grad. Grad je to za koji sam vezan duhom i tijelom.Grad je to koji više ne poznajem. Imao je on svoje gradske mangupe i šmekere, gradske damice i šmizle.Grad gdje svaki ćošak ima svoju priču, svaki mangup ima svoju klupu i svaka šmizla zna tačno kojom stranom parkića prolazi, kad nabaci osmjeh i kad zanjiše kukovima. Bio je to grad osmijeha, veselja, muzike.Grad u kom je svako naselje imalo svoj bend i poslije samo jedne svirke taj bend i svoje grupi djevojke.Grad gdje si i sa 15 godina mogao biti faca. Kako smo rasli tako je i naša generacija dobijala svoje mangupe i gradske ljepotice za kojima  se uzdasalo, i lomila se mnoga srca. Nije se moglo biti mangup zbog tatinih veza ili bogatstva, kao sada.Ljepotice nisu birale svog mangupa zbog debelog novčanika i skupog automobila, one su znale uz koga će biti sigurne od gradskih klošara i ološa. Prisjetim se priča svog oca koje sam slušao kao mlađi - bezbrojnih anegdota, zabavnih provo…

Dnevna doza mene.Marsal

Ovakvom narodu ovakav vođa i odgovara.Zamislite da na njegovo mjesto dođe neko samo malo pametniji pa da prije nego što nešto lupne razmisli, samo to.Pa da prošeta po raznoraznim ministarstvima i skonta da nam ne trebaju ni ta ministarstva, ni ti tamo administrativni radnici koji su matematiku naučili onako odfrlje, seljački. Nikad mi nije bilo žao seljaka, niti će.On je ko žohar koji sve preživi i uvijek računa u svoju korist.Ta korist je trenutno u našem Mili.Jebe se seljaku za prosperitetom države. On uzima knjige djeci na račun države  i knjiži kao kancelarijski materijal, kopira knjige u kancelariji i troši papira koliko i jedna kopirnica.Nikad ne stiže sve uraditi, toliko ima posla.Nikad ne prima mito u novcu, al rado prima darove (ako su od srca) i usluge.On nikad ne pomaže sirotinju, on daje za crkvu, jer bog će vratiti i  sve vidi, a sirotinja ne vraća već samo uzima i kad joj daješ to niko ne vidi. I zato dragi moj Mile rado bih otišao iz ove naše zemlje, a opet mi žao da vam p…

Malo mene IV

Iako sam vlasnik male radnje i radim sam za sebe, nekako pod zadnje, čim uđem ujutro u nju jedva čekam kad će sudija da odsvira kraj.Moje trenutno finansijsko-psiho-fizičko stanje je slično stanju u državi, haotično i neodređeno.Nisam meteoropata nego državopata - svako novo sranje u državi prvo meni zapne u grlu.Do sada sam već trebao da oguglam na to sve  pa da me zaboli k…c. Nerad ostavi čovjeku vremena da razmišlja, a zna se da je besposlena glava đavolje igralište.U njoj možeš naći svašta, pogotovo kod ljudi koji su, kao i ja, prošli sve i svašta, npr. rat.Da se razumijemo, oni koji su ga preživjeli znaju o čemu pričam, oni koji u njemu nisu učestvovali i bolje što nisu.Poslije tog sranja svi imamo isti problem, a to je momenat besposlenosti bez novih izazova, jer izazovi su ono što nas drži razumnim. Svašta sam poslije rata radio i svačim se bavio samo da mi luda glava ostane zaokupljena nečim.Učio sam sve i svašta da se zaokupim i dokažem.Problem nastaje onda kad to naučim, posta…

Malo mene III

Malo mene III
Stojim ispred radnje.Cigareta i pogled u prazno. Pokušaji da radim nešto svode se na nedoumicu i pitanje  čemu to sve.Pogled mi polako luta i zaustavlja na zgradi malo dalje ispred mene.Staklenik, zgrada Vlade RS.Kako li je tamo raditi i ne razmišljati o tome kako treba platiti ovo ili ono, a tebi ako nešto ostane.Kako bi bilo ne razmišljati o tome hoće li neko ući danas u radnju i tražiti da mu nešto osmislimo, da nešto odštampamo.Kako li je živjeti život bez razmišljanja?Kako li je živjeti sa glavom u tuđoj guzici, sa mozgom koji mora da razmišlja kao i ostali mozgovi oko tebe.Jebote, gore su lavovi i svaki dan je borba kako uglaviti glavu (ili nešto drugo) u tuđe dupe i ne vaditi. A ispred moje radnje više ni pas lutalica ne prolazi.Džaba ovoliko znanje.Džaba ovolike dobre stvari koje sam uradio.Opet pogled u staklenik.Ma ne, ne bih ja to mogao…Ne bih ja mogao živjeti kao parazit, misliti tuđom glavom, misliti da nešto pridonosim ovoj državi, ovom narodu, biti ponosan št…