Godinu dana poslije ništa se nije promijenilo.Evo , ja i
dalje radim za sve Uskršnje praznike.
Nema veze što su naši
gastarbajteri iz svih evropskih zemalja iako inovjerci , na odmor povodom
katoličkog Uskrasa došli u petak ujutro i ostali do ponedeljka naveče.Nema veze
što su moje domaće kolege koje rade po raznim administracijama , što gradskim ,
što državnim , povodom pravoslavnog Uskrsa kući otišle već u četvrtak
poslijepodne a na posao se vraćaju tek u utorak ujutro.
Privatni sektor i
privatni poslodavac , sam , bez obzira na državu određuje kad radi i koliko
radi.Kad jednom počneš da radiš u privatnom sektoru to ti dođe kao da si sam
sebe osudio na tešku robiju , često i doživotnu , rijetko imaš pravo na
pomilovanje.Okrutno zvuči , ali najčešće je tako.Istina je surova i boli.
Kad se sve sabere i
oduzme , radnici u trgovačkom sektoru i ugostiteljstvu najveći procenat
praznika provedu na poslu.Provedu i drugi , naravno , policajci , medicinsko
osoblje , vozači itd , ali po sistemu dežurstva.
Nekad to nije bilo tako!U
komunizmu je za prazike sve bilo zatvoreno i tačka.Praznik je za sve radne
ljude bio isti bez razlike.Nije se praznovao Božić ili Uskrs , ali se
praznovalo nešto drugo.
Praznici su se
promijenili ali se sa praznicima promijenilo i sve ostalo.Odnos prema radniku
je bitno drugačiji i suroviji , a isto tako i odnos prema praznicima.
Ali nije to ono što me
povodom ovih praznika natjeralo na ovaj najnoviji izljev žuči, ne.
Simbolika praznika i
praznovanja se izgubila. Sve je obezvrijeđeno i svedeno samo na
novac.Konzumerizam je preplavio sve.Postalo je jedino važno kako i koliko , a
ne zašto.Kao uostalom i u svemu drugom u životu.I tu smo počeli da se dijelimo
na one koji za svaki praznik potroše brdo para i peku prase ili jagnje na
ražnju , i ostale koji praznuju znatno skromnije.Glavna tema za praznike je
gdje će ko i ići i ko će šta pojesti.Nekad su vjerski praznici bili čisto
porodična slavlja vezana za kuću i porodična druženja.Sad se na sve strane
priča o putovanjima u inostranstvo , izletima u prirodu sa prijateljima ,
opijanju i roštiljanju.Takve slike se nikako ne uklapaju u priču o Hristovom
rođenju ili vaskrsnuću , ali se uklapaju u priču o potrošnji i savremenom
načinu života.Takva priča savršeno odgovara turističkim agencijama,trgovinama i
diskontima pića, barovima , kafićima i vlasnicima istih.I tako svi rade, novac se prelijeva iz kasa vlasnicima
u džepove , a radnici dobijaju redovne dnevnice umjesto prazničnih (jer da ne
rade ne bi dobili nikakve).
Tradicija gubi bitku pred
sve većom amerikanizacijom , evropeizacijom , globalizacijom i ostalim
izacijama.Bitno je reći drugima koliko su vas koštali pokloni za Božić ,
praznična trpeza za Uskrs ili dječije igračke za Svetog Nikolu.Pokloni su
daleko skupocjeniji , trpeze mnogo raskošnije ,
igračke brendirane.
Dolaskom
inostranih trgovačkih lanaca na ove prostore i mi smo postali bliži ostatku
svijeta.Postali smo bliži i njihovom načinu života i mišljenja.Sedmicama i
danima prije praznika bombarduju nas reklamnim kampanjama koje nam šalju
stimulišuće poruke o tome kako je nezamisliv bilo kakav obrok bez Coca-Cole ,
praznična trpeza bez pečene ćurke , sušenog bakalara , Saher torte , i sličnih
stvari koje se na našim prostorima nikada nisu vezivale za takvo nešto.Tako
trgovačke kuće i lanci samoposluga postadoše najveći i najbolji ambasadori
svojih država , i ujedno i najuspješniji u širenju kulture svojih zemalja.Još
dok nam dođu McDonalds i Starbucks , biće da je najbolje za praznike izvesti
porodicu na Big Mac i pomfrit , a poslije na staru dobru američku kafu.
Primjedbe
Objavi komentar