A zasto bi mene boljelo dupe sto Nijemci lete u vazduh?Boli me dupe sto Francuzi ne smiju vise u kino, sto Amerikanci umiru od straha kad treba da putuju avionom.Tako im i treba! I treba da umiru od straha!I treba da se zakljucaju u svoje velike kuce i umiru od straha, da drhte kao misevi.Da, kad vide nekog malo tamnije boje koze, pa makar bio i iskvarcan u solarijumu, i treba da se upisaju od straha. Nece ni na suncanje vise ici da bi mogli da se razlikuju.Imace podrumsku boju kao mi koji idemo svake desete godine na more, naravno, ako nas bas te godine ne zadesi rat, poplava ili neko trece sranje.Nasi zivoti jesu bijedni, ali njihovi postaju jos bjedniji.Mi ziviotarimo u bijedi i siromaštvu, ali nemamo straha.Sve sto je moglo proci preko nas, proslo je - glad, bijeda, rat, smrt.Sve je u redu dok oni siju strah i patnju po cijelom svijetu da bi očuvali svoj američki san, svoj privid sigurnost, tako što otimaju, ubijaju i ratuju u tuđem dvorištu, daleko od očiju sopstvene javnosti.
Kad pogine njihov vojnik cijeli svijet to zna, sve vijesti to javljaju , gro plan je na majci zavijenoj u crno koja bez suza, ponosna, stoji, sahranjuje sina koji je poginuo za amerciki san, a crnu limuzinu i sanduk i tu zastavu sa kojom ga prekrivaju dok ga sahranjuju je platio mrtvi, gladni Sirijac, Afganistanac, Jugosloven ili neko treci.Ne mogu da nabrajam sve, znate o cemu pricam.Znate i cutite, sve za americki san koji smo i mi poceli da sanjamo .
Uvijek sam zamisljao da zivim u zemlji u kojoj umjesto vode tece nafta, kad iskopas u dvoristu rupu za klikere , poznatu kao rosu, ona se napuni naftom.I sad u takvoj zemlji, u kojoj svi imaju nafte, ti nemas vode da das djetetu, ono umire i od zedji I od gladi.Ta majka nije u gro planu.Ta majka nece biti glavna vjest.Ta majka nece ponosno stajati jer ona zivi sirijsku moru, a ne san.Njene suze nece niko vidjeti.
Zamisljam sta bih ja uradio da umjesto da zivim u izobilju od svog rada i od zemlje koju mi je Bog podario sa najboljim i najvrednijim resursem - crnim zlatom, ja gledam kako mi djeca umiru.Gledam kako Amerikanci i ostali istresaju razno-razne bombe i ostala sranja koja ubijaju dijecu, nasu djecu, njihovu djecu.Da gledam kako majke skupljaju ostatke dijelova tijela, a oni na mojoj nafti krstare mojim nebom i siju smrt na mojoj zemlji.
I treba da umiru od straha.I treba da placu.I treba da umiru od straha.I treba da se zakljucavaju kao misevi i umru u svojim misijim rupama.I oni bi sad da zive mirno, da sire svoje guzove, da pokusaju da stvore iskrivljenu sliku stvarnosti kako su oni potlaceni, kako se oni bore protiv terorizma.Najveci teroristi na svjetu bi sad da kazu da su oni ti za kojima bi ja trebao da placem; jer oni sad ne mogu na miru da idu u trzne centre i kupuju purice teske kao konj za svoje blagdane; jer oni ne mogu da idu u kino i gledaju 8D filmove; jer oni sad ne mogu da se voze po svijetu i hrane sirotinju po Etiopiji sa svojim nuklearnim otpadom - GMO shitom; jer oni ne mogu da dolaze i trose nase pare na svoje skupe jahte kojima krstare nasim obalama; jer oni su ne mogu da shvate da su oni najveca posast ovog svijeta, da su oni krvopije zbog kojih ce zemlja da se ugusi u vlastitim govnima.Zalosno je samo sto ce svjet nestati radi njih ali cemo sa njima nestati i mi.
Zato me boli kurac sto njihove majke placu.Zato me boli kurac sto njihova djeca lete u zrak.Zato me boli kurac sto oni zivi u strahu.Ne osjecam njihovu patnju, niti suosjecam sa njihovim majkama.Dovoljno je da vidim fotografije kolona izbjeglica iz ratom zahvacenih zemlja, roditelje kako nose djecu osakacenu njihovm bombama.
Zato apelujem na nase političare - ne dozvolite nasoj djeci da ucestvuju u americkim sranjima , ne dozvolite Nijemcima da komanduju nasoj vojsci, ne saljite nase oruzje dole - MIRNIJE cemo zivjeti, moci cemo ici u kino, voziti se busevima, ici u pozorista, na utakmice - bez straha, bez zagledanja da li je neko tamnije ili svjetlije puti .Dosta su nam zla napravili i Amerikanci, i Nijemci, i Britanci, i Francuzi.Ne trebamo biti njihove marionete I prenIjeti njihov rat na nasu teritoriju.Necu i ja da placem, kao njihove majke za svojom djecom.
Kad pogine njihov vojnik cijeli svijet to zna, sve vijesti to javljaju , gro plan je na majci zavijenoj u crno koja bez suza, ponosna, stoji, sahranjuje sina koji je poginuo za amerciki san, a crnu limuzinu i sanduk i tu zastavu sa kojom ga prekrivaju dok ga sahranjuju je platio mrtvi, gladni Sirijac, Afganistanac, Jugosloven ili neko treci.Ne mogu da nabrajam sve, znate o cemu pricam.Znate i cutite, sve za americki san koji smo i mi poceli da sanjamo .
Uvijek sam zamisljao da zivim u zemlji u kojoj umjesto vode tece nafta, kad iskopas u dvoristu rupu za klikere , poznatu kao rosu, ona se napuni naftom.I sad u takvoj zemlji, u kojoj svi imaju nafte, ti nemas vode da das djetetu, ono umire i od zedji I od gladi.Ta majka nije u gro planu.Ta majka nece biti glavna vjest.Ta majka nece ponosno stajati jer ona zivi sirijsku moru, a ne san.Njene suze nece niko vidjeti.
Zamisljam sta bih ja uradio da umjesto da zivim u izobilju od svog rada i od zemlje koju mi je Bog podario sa najboljim i najvrednijim resursem - crnim zlatom, ja gledam kako mi djeca umiru.Gledam kako Amerikanci i ostali istresaju razno-razne bombe i ostala sranja koja ubijaju dijecu, nasu djecu, njihovu djecu.Da gledam kako majke skupljaju ostatke dijelova tijela, a oni na mojoj nafti krstare mojim nebom i siju smrt na mojoj zemlji.
I treba da umiru od straha.I treba da placu.I treba da umiru od straha.I treba da se zakljucavaju kao misevi i umru u svojim misijim rupama.I oni bi sad da zive mirno, da sire svoje guzove, da pokusaju da stvore iskrivljenu sliku stvarnosti kako su oni potlaceni, kako se oni bore protiv terorizma.Najveci teroristi na svjetu bi sad da kazu da su oni ti za kojima bi ja trebao da placem; jer oni sad ne mogu na miru da idu u trzne centre i kupuju purice teske kao konj za svoje blagdane; jer oni ne mogu da idu u kino i gledaju 8D filmove; jer oni sad ne mogu da se voze po svijetu i hrane sirotinju po Etiopiji sa svojim nuklearnim otpadom - GMO shitom; jer oni ne mogu da dolaze i trose nase pare na svoje skupe jahte kojima krstare nasim obalama; jer oni su ne mogu da shvate da su oni najveca posast ovog svijeta, da su oni krvopije zbog kojih ce zemlja da se ugusi u vlastitim govnima.Zalosno je samo sto ce svjet nestati radi njih ali cemo sa njima nestati i mi.
Zato me boli kurac sto njihove majke placu.Zato me boli kurac sto njihova djeca lete u zrak.Zato me boli kurac sto oni zivi u strahu.Ne osjecam njihovu patnju, niti suosjecam sa njihovim majkama.Dovoljno je da vidim fotografije kolona izbjeglica iz ratom zahvacenih zemlja, roditelje kako nose djecu osakacenu njihovm bombama.
Zato apelujem na nase političare - ne dozvolite nasoj djeci da ucestvuju u americkim sranjima , ne dozvolite Nijemcima da komanduju nasoj vojsci, ne saljite nase oruzje dole - MIRNIJE cemo zivjeti, moci cemo ici u kino, voziti se busevima, ici u pozorista, na utakmice - bez straha, bez zagledanja da li je neko tamnije ili svjetlije puti .Dosta su nam zla napravili i Amerikanci, i Nijemci, i Britanci, i Francuzi.Ne trebamo biti njihove marionete I prenIjeti njihov rat na nasu teritoriju.Necu i ja da placem, kao njihove majke za svojom djecom.
Primjedbe
Objavi komentar