Sveđani i ostala
bratija iz europskih nam zemalja
Došao dečko kod mene u
radnju.Proizvodi neko prirodno sranje u Švedskoj i masno plaća da mu se za to naprave
naljepnice.Nacrtao na papir šta treba na njoj da piše, veličinu naljepnice, i
sve to iskružio. Priču počinje po onom poznatom šablonu: jbga šta ćeš, to samo
ispišeš, skineš neke slike sa interneta, to ubaciš ovamo, ono tamo, te slike ti
to malo ono popravi, iza ova slika preko, ona slika tako, pa nađeš za svaku
naljepnicu sliku tog ukusa, to malo pomjeriš tu, i na kraju ovaj tekst ispišeš
preko (koji je na našem
nam maternjem švedskom).
Džaba što već sto godina živi tamo, u svakoj riječi mu se
prepoznaje nas seljakluk , i svaka mu druga riječ traži šamaru.
I znaš, meni tih naljepnica, pa onako, treba po jedno 25 do
50 komada.Pa nastavljamo: OK, to sad malo pomjeri tamo, ono malo ovamo, ispiši
tekst i to je to.
Na kraju, naravno, pita
koliko to sve košta.Odgovaram: Štampa košta toliko, na PVC-u iskatana
svaka naljepnica ne može joj voda ništa , priprema košta toliko, ali je necu
naplatiti jer vas je poslao moj drug.
I onda on vadi flašicu Vitaminkinog soka i kaže: Jbga ova
flašica soka u prodavici košta marku sve sa sokom I etiketom.I tu meni dolazi
do pomračenja uma.On tu još nešto sere, ali ja to čujem nekako u daljini.Udahnem
par puta, slika mi se malo razbistri.Aha, dobro je vraća se slika i ton, krv
silazi iz mozga , nece biti moždanog od prevelike doze huje i adrenalina.
Ne znam ni sam zašto, ali počinjem mu objašnjavati koliko to
sve košta tu Vitaminku i zašto, koliki im je tiraž, kakav način štampe i sve
ostalo.U pola mog izlaganja prekida me i onako kretenski kaže: Ma da, ti znaš
da sam ja iz Švedske pa bi da me odereš!
I to je to - KRAJ!Ja njega da oderem!?Pa za to para u toj
nam, bratskoj zemlji, Švedskoj ne možeš ni ući u neku štampariju, a kamoli da
na to još neki svoj kurčev dizajn sa interneta da turiš, no čemu uopšte objašnjavanje.
Tad mi se nešto sjećanja vrate.Kad bolje razmislim nije on
seljak, on je samo obični, stari banjalučki papak.Oni koji su iz BL znaju o
čemu pričam.Čini mi se da je iz čovjeka lakše istjerati seljaka koji čuči
negdje u dubini mu duše, nego ovakav papanluk.Papak ostaješ do kraja života,
gdje god i s kim god živio.Dođu tako, svako malo, i čim sjedneš s njima, i uđeš
u neku malo ozbiljniju priču ubiju te u pojam hvalospjevima o uređenju tih
evropskih zemalja, kako se tamo cijeni čovjek, kako se poštuje njegov rad i
kako je svako super plaćen.Pričaju i kako su tamo rigorozne kazne za
saobraćajne prekršaje i kako se striktno moraju pridržavati svih propisa.Nekako
čim pređu granicu zaborave na sve to i ponovo se ponašaju kao pušteni s lanca,
bahato, s nepoštovanjem, gledaju nas s visine kao neuku i ograničenu stoku, a
ne ljude.Mi nemamo prava naplatiti svoj rad, naše znanje ne cijene, naš trud je
džaba, mi nismo ljudi.
Na kraju nisam htio ni da ga istjeram iz radnje, kako to kod
mene obično biva, da ne bi poslije pričao po toj kurčevoj Jevropi kakvi smo mi
ljakse iz Bosne i kako smo nekulturni i necivilizovani.Vjerujte mi, draži su mi
ovi što su došli umjesto njih, nego ovi što se uporno vraćaju iz bijeloga
svijeta i plaču za nekim boljim vremenima u koja se ne bi nikad ni vratili.Ta
bolja vremena, šta ustvari to znači?Više se ne sjećam tih boljih vremena, ali
znam da im je sad mnogo bolje tamo gdje su nego u najbolja vremena dok su živjeli
tu.Isti slučaj je i sa onima koji su došli umjesto njih i osjetli asfalt pod
nogama.Vremena se mijenjaju ali neke stvari ostaju iste.Tako i papak ne može
biti nego papak.
Primjedbe
Objavi komentar