Rđav kurac moje drugo ja

Što sam stariji sve mi više toga smeta, „rđavom kurcu svaka dlaka smeta“.Tolerancija na glupost spustila mi se ispod nivoa mora, a razlučivanje između dobrog i lošeg odavno je u kurcu, tom rđavom.
Smeta mi kad neko ide pogrešnom stranom ulice.Smeta mi kad glasno žvaću i mljackaju pored mene, toliko da bih dotičnim zabio escajg u grlo .Smeta mi što se svi pravimo da smo fini, a nismo.Svi smo ista govna!Najviše mi smeta glupost!
Ne kažem da svi trebamo biti astrofizičari ili akademici, ali dajte ljudi informišite se, bar malo.Možda bih i ja volio ne znati šta se oko mene događa, ali to bi vrijedilo samo onda kad bi svako od nas živio dobro.Utopija ipak ne postoji i nije moguća, pogotovo ne u BiH.
S vremenom sam shvatio da tako možeš živjeti samo sa Švabom koji ti diše za vratom (Alzhajmer) ili jednostavno negdje u nekoj pustahiji gdje ćeš sam uspostavljati svoje zakone.
Ljude, u principu, dok god žive iole dobro zabole kurac kako žive ostali oko njih. Odavno smo izgubili osjećaj za pripadnost plemenu i za način života utemeljen po krilatici „svi za jednog, jedan za sve“.
Nije ovdje riječ samo o nama na Balkanu, niti je ovdje riječ samo o meni.Mnogo rđavih kurčeva još oko mene živi i svi su spremni da ti okrenu leđa samo ako se imalo dohvate visine i popnu se statusnu stepenicu više.
Odjednom postanete premali za njih, prestanete imati status prijatelja i dobijete status krvopije, parazita, ništokorisnog papka ili jednostavo šupka, a oni počnu da se ulizuju ljudima koji su ih do juče prezirali i kojim su se do juče (zajedno sa vama) podsmijavali.
Drugima, opet služite samo kao vreća za istresanje sopstvenog jada, pod izgovorom prijateljstva.U sekundi su u stanju da ti ispričaju sve svoje muke i životne probleme bez potrebe za tvojim učešćem u razgovoru.Kako su došli, tako i odu, a da te i ne upitaju kako si ti.
Pun mi je kurac takvih „prijatelja“ i bježim od njih što dalje.Isisavaju iz mene energiju, iscrpljuju svojim upornim žalopoljkama, guše svojom negativnošću.Meni je, na žalost, najviše pun kurac samog sebe i borbe sa svojim drugim ja koje uporno hoće nešto da mijenja za opštenarodno dobro.Izabrao sam pogrešnu zemlju za borbu jer ipak je ovo zemlja za „u se, na se i poda se“ , a vrijeme narodnih revolucija i revolucionara je prošlo.Sad je vrijeme kad se može boriti samo protiv vjetrenjača, i to imaginarnih, a ne onih koje hoće da prave po Vlašiću i štokuda.
Novo vrijeme, novi poredak i novi klinci znaju bolje, a naše je da im se sklonimo s puta.Mi smo to radili drugačije, oni to rade ovako.Jbga, pa ni naši roditelji nisu znali ništa pa ne znamo ni mi.Možda mladi to stvarno znaju bolje, možda i nas nauče nečemu.Naravno, mi smo tu da nam sve to smeta i ide na živce, a vrijeme, vrijeme prolazi.I sve mi je više žao što ga traćim i na borbu sa samim sobom, i na dokazivanje samom sebi da se nešto može.Vrijeme prolazi, a mi smo sve stariji a nismo ni pametniji, ni mudriji s godinama, samo dosadniji.
D.Dervisevic-fotograf, ko fol dizajner jebeni anarhista
I da baba sa losim pamcenjem mi se izvinila danas , rekla mi je kupiti neko dobro piće ja mislim da je već zaboravila

Primjedbe